Ridge Racer Unbounded

Drugom polovicom 90-ih, kada smo svi igrali “onaj sivi” Playstation, Ridge Racer je bio serijal arkadnih utrka koji imao popriličnu težinu u svijetu igara, zbog svog osjećaja brzine i jednostavne apsolutno arkadne zabave koju je pružao. Kada je došla nova generacija konzola (Xbox i PS2), nakon par osrednjih nastavaka serijal je iščeznuo zbog jake konkurencije u obliku Burnouta i NFS: Underground-a. Od onda je prošlo podosta godina i novi RR se želi ponovo izboriti za svoje mjesto pod suncem.

Posuđeno

Arkadne utrke su puno napredovale od zadnjeg naslova serijala iz 2006., a developeri su, vidi se, jako dobro proučili konkurenciju i u očitom manjku originalnih ideja odlučili posuditi par stvari. Veliki grad kroz koji se utrkujete, doduše bez free roama (što je razočaravajuće) neodoljivo premisom podsjeća na Paradise City. Isto se odnosi i na “frag”, odnosno Burnoutov “takedown” što je zapravo izraz za uništenje protivnika u izravnom dvoboju. U igru je također uvrštena i određena doza interakcije (čitaj: uništenje) s okolinom što smo vidjeli u Split Secondu. Ovdje, doduše nećete rušiti mostove i brodove, ali ćete izazivati eksplozije cisterni ili probijanje kroz zgrade dok imate uključen turbo. Sve je to već viđeno i čak nije niti kopirano u cijelosti, već samo dio, tako da dobivamo osjećaj da želimo više.

Ono što je originalno, ne konceptom naravno, već primjenom je drift. Naime pošto je turbo (ili neka varijacija istog) osnovica 99% arkadnih utrka bitno je dobro implementirati sistem punjenja tog turba. Iako je u RR zastupljeno punjenje skakanjem, razbijanjem protivnika i vršenjem pritiska na iste, glavni je način punjenja upravo drift. Zavoja je puno, a ukoliko se driftanje ne savlada utrke ćete redovito gledati sa nekog od zadnjih mjesta. Bit će potrebno prihvatiti činjenicu da se drift može brzo naučiti, ali treba dugo za usavršavanje pa samim time i postoji određena krivulja navikavanja koja nije nešto osobito. Tajming je ključan, i u driftu i u korištenju turba s obzirom da se interakcija s okolišem odvija samo dok je turbo uključen (osim zabijanja u zidove, naravno) tako da treba znati točno kada ga upaliti da biste prošli kroz onu zgradu 200m pred ciljem i osvojili prvo mjesto.

Za razliku od dosta trkaćih igara, kako arkadnih, tako i simulacija, Ridge Racer nema “rewind” pa tako morate živjeti ili bolje rečeno voziti sa svakom greškom koju napravite, a s obzirom da su protivnici jako agresivni i iskorištavaju svaku priliku koju im dajete ponavljanje utrka nije rijetkost. Na sreću sami eventi nisu dugački tako da se nećete naći u situaciji da ponavljate zadnjih pola sata igranja, već samo 5-6 minuta koliko traju utrke. Igra nije pretjerano šarolika što se modova tiče; tu nećete bježati pred helikopterom kao u Split Secondu, već ćete imati klasične utrke, time trial, drift utrke i sl. Što će reći da developeri nisu bili baš pretjerano maštoviti. Ipak, pozdravljamo uvrštavanje creation kita za pravljenje svojih gradova i evenata, no nažalost nije dovoljno intuitivan pa će se njime koristiti samo oni najstrpljiviji, a svi znamo kako je strpljenje rijetka osobina kod modernih igrača.

Idilični grad

Shatter Bay je stvarno odlično napravljen, iako se kroz cijelu igru vozite samo po njemu nećete osjećati preveliku repetitivnost, pogotovo kada se počnu ubacivati i noćne utrke koje izgledaju odlično. Stvarno je šteta što nije uvršten neki free roam gdje bismo se samo vozikali i upijali znamenitosti. Auti su također vrlo detaljni i vjerno prikazuju svoje predloške iz stvarnog života, a oštećenja su realna, barem vizualno, iako se u vožnji ne osjete. Pozadinska glazba fino prati utrke, ali nam se zvuk motora čini nekako mlako, pogotovo kad se uzme u obzir da vozimo mašinu koja vozi preko 220 na sat.

Unbounded je svakako pokušao napraviti ono što se očekuje od današnjih arkadnih utrka, ali u svom tom “posuđivanju” je zaboravio biti originalan, a stvari koje kopira nisu jednako dobre kao u originalima. Igra je zabavna, nemojte nas krivo shvatiti, ali igranje preporučujemo tek nakon što se izigra Burnout: Paradise City, Split Second i Blur.