U zadnje vrijeme smo imali priliku svjedočiti velikom broju oživljavanja i rebootova starih franšiza čije ime još uvijek ima težinu. Manjak originalnosti i nije toliko čudan, ono što je čudno je činjenica da je veliki broj takvih naslova bio više-manje vrlo kvalitetan. Iskusni developeri su se još jednom prihvatili posla te odlučili oživjeti najveću heroinu u video igara. Pa krenite s nama u otkrivanje Larinih početaka…
Uncharted: Lara Croft
Ovo je u svakom pogledu neka nova Lara. Od prvog trenutka igre vidjet ćete da to nije pin-up heroina iz 90-ih koja je služila samo da svojim “šarmom” proda što više kopija igre. Lara je ovaj puta poprilično realna osoba u jednoj nerealnoj situaciji. Već u prvih deset minuta igre ona preživi brodolom, probode se na zahrđalu šipku, propadne kroz nekoliko provalija i protrči kroz urušavajuću špilju, a veće nedaće tek slijede. Transformacija od osobe koja plače kad prvi put ubije jelena kako bi preživjela do nekog tko pobije malu vojsku kultista kako bi spasila sebe i prijatelje je možda i najjači aspekt igre. Priča, iako nekad ne drži vodu, je savršena za upoznavanje igrača sa novom Larom, s kojom ćemo se, nemamo sumnje, u budućnosti još družiti.
Vidljivo je da su developeri pratili razvoj akcijske avanture te su pokupili dosta trikova iz nekih drugih popularnih igara te ih uspješno ukomponirali u svoj proizvod. Od kretanja okolinom poput Assassin’s Creeda, do korištenja instinkta sličnog onome u zadnjem Hitmanu, sve podsjeća na nešto drugo, no ipak uspijeva ostati “svoje”. Niti u jednom trenutku nećete imati onaj copy/paste osjećaj koji imate kad igrate igre manje vještih developera. Naravno sve to skupa izgleda neodoljivo kao Uncharted serijal, no to i je svojevrsni prototip moderne akcijske avanture, tako da bi bilo čudno da ne podsjeća na Drakea. Doduše, vjerojatno zbog želje za postizanjem “wow efekta”, često ćete nailaziti na quick-time evente koji su igračima nepotrebni, ali eto… lijepo izgledaju. Sam gameplay, pogotovo u početku, se više bazira na stealth i izbjegavanju neprijatelja, dok ćete kasnije sa skupljanjem raznog oružja bez problema moći ulaziti u napucavanja sa neprijateljima. Iskreno, veći su nam izazov predstavljali brzi vukovi koje je teško pogoditi nego ljudski neprijatelji.
Neprijateljski A.I. nije loš, ali je pomalo predvidljiv te se lako nalaze putovi oko njega, gdje se brojčano nadmoćne neprijatelje stavlja u nepovoljan položaj. Sve bi to bilo još lakše da kontrole za PC nisu “drvene”; konzolaški port uopće nije loš, ali osjetno se vidi da je igra namijenjena igranju s analogom tako da preporučujemo igranje kontrolerom, ukoliko ga imate naravno. Dodatnu pomoć pri uklanjanju nepoželjnih stanovnika otoka ćete imati u raznim vještinama koje ćete otključavati kroz vaše igranje, a one variraju od mogućnosti vraćanja ispaljenih strijela, do otkrivanja svih artefakata na mapi. Taj napredak kroz igru je podijeljen u tri skupine tako da iskustva igranja mogu biti (doduše ne značajno) različita od igrača do igrača.
Iako novi Tomb Raider veći naglasak stavlja na akciju, a manji na avanturu, za one koji žele biti će prilika za “starinsko” istraživanje. Naime s obzirom da je otok jedinstven spoj stare religije, bunkera iz Drugog svjetskog rata i olupina srušenih aviona imat ćete mogućnost pronalaziti razne sitnice iz različitih vremenskih razdoblja. Takve sitnice koje pronalazite u grobnicama, rudnicima, olupinama i slično će vas podsjetiti na neke prošle dane kad je Tomb Raider bio jednakim dijelom arkada jer ćete morati doskakutati do njih na praktički nemoguće načine. Srećom kretnje su fluidne, a smrt rijetka tako da je užitak pokušati otkriti sve ono što ovaj tajanstveni otok skriva.
Otok koji ne biste htjeli posjetiti
Moramo priznati da uz odličnu priču o Larinom početku, atmosferu igri jednakom mjerom daje izvrsna grafika. Otok izgleda fantastično, realno i živo. Spojevi raznih povijesnih razdoblja i nemilosrdne prirode koja ih okružuje izgleda tako dobro da ćete željeti zaviriti u svaki kutak i vidjeti što se tamo skriva. Zvučni efekti i dijalozi su također odlični, pogotovo Lara, koja “glumi” bolje nego na filmu, a zvukovi koje ćete čuti dok se probijate kroz šumu će vas u isto vrijeme uplašiti i pripremiti za ono što slijedi.
Kad se sve uzme u obzir, ovo je vjerojatno i najbolji Tomb Raider koji smo do sada igrali. Iako je original 1996. praktički stvorio žanr akcijske avanture, novo izdanje je serijal ponovo učinilo relevantnim u svijetu video igara te će sigurno privući još više poklonika nego što je to stara Lara učinila. Preporučujemo svima!