Sudar se definira kao “jak udar” jednog tijela o drugo. Zbiva se u svakoj vrsti prometa, pa i ondje gdje je prometnica sav svemir. Vjerojatno ne bi bilo pojasa asteroidâ da se jedan od Sunčevih planeta, ostavši tako i bez sebe i bez imena, nije u sudaru rasuo u mnoge komade i komadiće; vjerojatno ni Saturn ne bi imao svoje prstene da u nekom sudaru nije isto tako loše prošao neki njegov satelit; tvrde nam da bi svijetom još vladali gmazovi da nije bilo jednog sudara Zemlje s meteoritom ili čak asteroidom koji ih je potamanio (drugi nas pak uvjeravaju da je domaća kokoš genetski potomak tiranosaurov, koji je izgubio na veličini, a dobio na inteligenciji).
Vozila se po svijetu sudaraju jedna s drugima, poneka se, u nedostatku istomišljenika, sudaraju s nečim čvršćim: poneki brod s pristaništem, poneki vlak s peronom ili čak s kolodvorskom zgradom koju je probušio iznutra (znamenita je fotografija lokomotive koja je ispala na drugu stranu, sa stražnjim kotačima u zidu, a s prednjima nekoliko metara niže, na asfaltu), poneki automobil s tuđom spavaćom sobom ili sa stablom. Zahvaljujući sudarima neki, na žalost, naglo umru; ali ima ih i koji su rođeni zahvaljujući sudaru, kako se u žargonu naziva sastanak dviju osoba u sentimentalnoj vezi.
“Sudar” je složenica (s+u+dar), pri čemu je - kaže Skok - “udar” postverbal, dok je “dar-” jedan od pet prijevoja praslavenskog glagola “*derti” (od indoevropske osnove “*der-”) koji suponira i deranje, i udaranje, i diranje.