Poker je hazardna kartaška igra koja se iz Sjeverne Amerike raširila po svemu svijetu. Jednostavna je i ne zahtijeva osobito matematičko ili ino znanje. Omogućava velike dobitke i gubitke. Uspjeh u njoj ne ovisi samo o jačini izvučenih karata, nego i o vještini blefiranja, dakle o psihološkoj vještini igrača i suigračâ. Više je varijanti pokera, ali za svaku je specifično da se igrači klade, svaki protiv svih, da ima najjaču kombinaciju karata, a vrijednost oklade raste licitiranjem, sve dok predzadnji ne odustane, ili dok se ne izjednači ulog svih igrača preostalih u igri, koji tada pokazuju karte.
Sav ulog odnosi onaj tko zaista raspolaže najjačom kombinacijom petorih karata u ruci. Kombinacije su, po snazi, fleš rojal (Straight Flush): svih pet karata u istoj boji, poredanih za redom; poker (four of kind): četiri istovrsne karte u svim bojama; ful (Full House): tri istovrsne karte (tris) i dvije (par); boja ili fleš (Flush): svih pet karata u istoj boji; skala (Straight): pet karata poredanih za redom bez obzira na boju; tris (Three of a Kind); dva para (Two Pair); par (One Pair); pet divljaka (High Cards): karte u raznim bojama bez istovrsnih i bez redoslijeda.
U slučaju istih kombinacija jača je ona koja počinje najjačom kartom (računaju se od asa preko figura naniže). Frazem “poker face” (pokeraško lice, zabilježen u Sj. Americi 1885.) u uporabi je širom svijeta i označava fizionomiju koja se ne odaje ni neverbalnom komunikacijom, nepomičnu i bez emocija. “Poker” je u hrvatskome posuđenica iz američkoga engleskoga. U tom jeziku zabilježena je 1834. Podrijetlo je nejasno.
Najvjerojatnije je preuzela prvi dio iz naziva njemačke kartaške igre “Pochspiel”, koji je složenica: “pochen” (hiniti, blefirati, varati) + “Spiel” (igra). Po drugima korijen treba tražiti u francuskoj riječi “poque”, za koji se kaže da je bio naziv igre slične pokeru, baš kao i “Pochspiel”.