Vancouver 2010 je službena video igra istoimenih 21. Zimskih olimpijskih igara. Kada čujete za ovakvu sportsku simulaciju, vjerojatno prvo što pomislite je bjesomučno lupanje tipki na kontroleru, ali ovaj put to nije slučaj. Igra donosi drugačiji sustav kontrole, no to ipak ne znači nužno da nije dosadna i monotona.

Monotonija

Igra uz 14 disciplina i trening mode nudi i 30 različitih izazova koje otključavate jedan po jedan obavljajući različite zadatke, kao što je npr. obaranje brzinskih rekorda i sl. Možete igrati sami ili u multipayeru što je sigurno preporučljivije jer solo igra ne nudi nikakav osjećaj stvarnog natjecanja, niti vas ičime vuče da igrate i osvajate medalje. Igra je prilično izravna, odnosno nema nikakvih dodatnih opcija, postavki, izbora, nego u par ekrana ste već na snijegu/ledu i spremni za pokret. Takav način ubrzo rezultira monotonijom i dosadom. Sve discipline funkcioniraju otprilike na isti način: stisni tipku u određeno vrijeme za točan start, stišći ju na početku što brže za ubrzanje, malo manevriraj te stisni još jednom tipku na kraju za dobar završetak. I to je to. Tu još trebamo dodati i da ako nemate Xbox 360 kontroler za PC, vjerojatno ćete imati problema za ispravno funkcioniranje jer igra druge kontrolere prepoznaje samo polovično. Jedina opcija koja može mijenjati doživljaj igre je pogled iz prvog ili trećeg lica koji možete izmjenjivati u bilo kojem trenutku za vrijeme bilo koje discipline, s tim da se nama nije svidio pogled iz prvog lica zato što igra ionako djeluje nezanimljivo i siromašno pa još kada ne vidite ni lik kojim upravljate samo smanji ionako malen doživljaj. Svidio nam se jedino osjećaj brzine koji je dočarao dobro izveden blur efekt, što sigurno nije ni blizu dovoljno da bi ova igra zaslužila pažnju.

Bijelo

Što se grafike tiče, tu je na samom vrhu svog žanra, no ipak je pitanje koliko može grafički biti privlačna i zanimljiva igra koja se sastoji 60% od bijele boje?! A čak i s tako ograničenim detaljima, opet ne oduševljava teksturama koliko bi bilo za očekivati. Također se osjeti veliki nedostatak bilo kakvih glasova. Zvukovi i soundtrack su dobri, ali definitivno nedostaje komentator ili bilo kakav ljudski glas prije i poslije utrke. Oni koji iščekuju početak igara će pronaći kratkoročno zadovoljstvo igrajući se, ali svi ostali najvjerojatnije neće, jer ova igra ne stvara atmosferu bilo kakvog natjecanja, a daleko od toga da pruža osjećaj Olimpijskih igara. Jednostavno rečeno – nema dušu te umjesto organiziranog natjecanja nudi hrpu nabacanih disciplina u koje besciljno skačete iz jedne u drugu.

42/100
Sega
Igra podržava multiplayer opciju
Hmmm…. Hmmmmm… grafika?!
Problemi s kontolerom, dosadno, nema osjećaja natjecanja
www.olympicvideogames.com/vancouver2010/