Što reći o igri poput Goat Simulatora? Što reći o igri koja je izdana 1. travnja i više je nalik na šalu nego na pravu igru? Što reći o igri u kojoj glavnu ulogu ima koza? Odgovore na ta i mnoga druga pitanja nas još uvijek muče, no sasvim smo sigurni da su developeri bili “na nečemu” dok su ovo smišljali. Za sve one kojima se ne daju čitati detalji…simulator života ove koze se svakako isplati isprobati.
Jozo the Goat
S obzirom da igra nema nikakvu priču, razlog ili općenito smisao, kako bismo se više povezali sa našom kozom, odlučili smo ju nazvati Jozo. Ako mislite da to nema smisla jer je koza ženskog roda – znamo, samo smo se htjeli uklopiti u duh igre. Premisa igre je bolno jednostavna vi ste rastezljiva koza, Jozo, koja se voli zabijati u stvari, lizati stvari i skakati.
Ako se šala stavi na stranu, onda fizikalni engine moramo pohvaliti. Igra koristi Nvidia PhysX i Apex kako bi izgradila fiziku igre koja je zapravo osnova cijele stvari. Unatoč tome što zabijanje u stvari i skakanje možda zvuči jednostavno i banalno loša fizika bi ovu igru uništila, pa je bilo prijeko potrebno da se taj aspekt pogodi u potpunosti. Iako je kretanje Joze drveno i kretnje su mu animirane samo pod pravim kutom kada se nađete u zraku ili želite nešto srušiti znat ćete točno kako i gdje se kretati da biste to i učinili. Dodatnu dimenziju na sve to stavlja ragdoll (efekt krpene lutke) efekt koji se može uključiti i isključiti po želji. Doduše ta opcija je dostupna samo za Jozu, ostali ljudi koji obitavaju u vašoj blizini će uvijek biti u ragdoll stanju prilikom kontakta.
U destrukciji mape će vam pomoći razne dobro skrivene stvarčice poput raketa za vatromet, koje ćete moći naći ako malo istražite okoliš. Istraživanje i nije toliko zamorno jer je mapa (zasad) jako mala, tako da ćete ju relativno brzo moći “pročešljati” kako biste našli novu igračku za igranje. Zasad u igri postoje tri tzv. mutatora koji vam daju razne sposobnosti unutar igre. Postoji ubrzanje koje neodoljivo podsjeća na Sonica, “napumpani” jezik koji je veći, duži i ljepljivi nego inače, inspiriran Yoshiem, te nama najdraži – jetpack. Jetpack je praktički nemoguće kontrolirati što ga čini čak i zabavnijim. Neopisivo je zadovoljstvo gledati kako koza sa dva kanistera plina leti okolo bez ikakve kontrole. Uz navedeno ćete moći i usporavati vrijeme, što nas je nagnalo da kozi ime promijenimo u Max ili Neo, ali ipak smo ostali vjerni Jozi.
Trenutno u igri nema puno sadržaja koji bi igrače privukli na više od nekoliko sati zabave, ali developeri su u igru uvrstili podršku za Steam Workshop, te potiču igrače da prave modove, mape i sve drugo što mogu smisliti za igru. Čini nam se kako će i konačni uspjeh igre ovisiti o tome koliko će igrači biti aktivni, jer bez njih teško da će Goat Simulator postati išta više od zabavnog jednodnevnog izleta, kojem se, nakon što se malo nasmijete više ne vraćate.
Beeee
Izuzev odličnog fizikalnog enginea, ostatak tehničkih aspekata igre, što slučajno, što namjerno, je u potpunosti zanemariv. Naime, svi bugovi u igri osim onih koji igru ruše na desktop ili zamrzavaju su namjerno ostavljeni jer su developeri mislili da će to biti zabavno. Razmišljanje na takav način i nije pretjerano čudno jer nema gubitka života niti bilo kakvih zadataka (osim achivementa koji su u potpunosti proizvoljni) pa bugovi mogu samo prouzročiti zanimljivi efekt koji će izazvati smijeh, za razliku od drugih igara gdje izaziva frustracije. Grafika je sasvim prosječna i nije vrijedna spomena, isto kao i zvuk, gdje bismo samo istaknuli karakteristično glasanje koze.
Kao što smo već rekli, Goat Simulator će uvelike ovisiti o communityu koji će ga ili prihvatiti i održavati, ili odbaciti. Ako se dogodi potonje Goat Simulator će ostati igra koju će puno ljudi probati na sat-dva i onda nikad više ne pogledati, no ako igrači pokažu zanimanje za izradu modova, mogli bismo vidjeti prava čuda. Za kraj još treba samo reći da smo neku ocjenu morali staviti, ali slobodno ju zanemarite, jer ovako nešto bi, barem na kratko, trebali svi odigrati.