Shogun 2: Total War

Shogun: Total War je izašao prastare 2000. godine i donio pravu revoluciju u RTS žanr te promaknuo Creative Assembly u jedne od najboljih developera u žanru, a i šire. Jedanaest godina, šest nastavaka, triput toliko ekspanzija i vratili smo se na početak. Od sredine trećeg mjeseca svi možemo uživati u remakeu igre koja je pokrenula jednu od kritički i financijski najznačajnijih franšiza u 21. stoljeću i vjerujte nam…uživanje je zajamčeno…

Osvojite Japan

Za razliku od Empirea i Napoleona, Shogun 2 se vraća korijenima i iskreno čini nam se da je to najbolje jer ovakav tip igre je stvoren za štit i mač, te luk i strijelu. Daleko od toga da su zadnje dvije inačice bile loše, no nekako je puškaranje po golemim mapama manje zanimljivo od direktnih sukoba prsa o prsa, naravno na istim tim golemim mapama.

Priča je jednostavna i manje osobna od, recimo Napoleona, no to je ipak i bilo za očekivati iz jednostavnog razloga što se u Napoleonu držalo pravog povijesnog predloška te ste upravljali važnom i karizmatičnom povijesnom figurom. Ukratko, Japan je dugo bio ujedinjen pod jednim šogunatom (europsko kraljevstvo ili carstvo), no nakon smrti cara rascjepkan je na puno malih šogunata kojima upravljaju razne obitelji. Vi naravno birate jednu od njih, s tim da je svaka posebno jaka u određenom aspektu ratovanja kao što je brza i jaka konjica, dalekometni strijelci, posebno jake specijalne jedinice i sl. Malim koracima počinjete svoj put, krećete se u dobro poznatom “civilization stilu” gdje se bavite diplomacijom, kulturnim i gospodarskim razvitkom, jačanjem vojske itd. Svaki od ovih aspekata je odrađen odlično, no prave stvari počinju…

…tek kada se prvi puta susretnete sa svojim neprijateljem, izvučete svoje katane i krenete u juriš. Jedinice su iznimno raznolike, doduše moramo priznati ne kao recimo u Rome ili Medieval inačicama, ali svojom se detaljnošću, kako grafičkom tako i funkcionalnom izdižu iznad ostatka franšize. Praktički svaka jedinica ima svoje specijalne sposobnosti, no za razliku od prethodnih izdanja, ovdje je većina tih sposobnosti privremena, tako da sada nećete moći samo aktivirati vatrene strijele i gledati kako one desetkuju vašeg protivnika zato što sada “mod plamenih strijela” traje možda minutu, tako da treba biti oprezan kada ga iskoristiti. Naravno, kao što smo rekli, ovo se odnosi na većinu sposobnosti, tako da je dodana nova dimenzija taktiziranja. Još nešto na što se treba obratiti pozornost je količina streljiva što je posebno važno kad osvajate utvrdu jer ako si nakrcate vojsku strojevima za rušenje zidina, čim ostanu bez municije sami vojnici koji im upravljaju prestaju biti pretjerano korisni, te će vam utvrda ostati nedostupna. Biti će tu i pomorskih bitki, no ostajemo pri našoj procjeni iz Napoleona, a to je da su jednostavno previše komplicirane kako bi se uživjeli u njih.

Spomenuli smo mapu po kojoj se krećete i iskreno na prvi pogled će vas podsjetiti na mapu koju biste očekivali u nekoj ekspanziji, barem što se veličine tiče, no taj prvi dojam će vas definitivno prevariti. Mapa je dovoljno velika i raznolika, a bojišta veća i ljepša nego ikad, scene tisuća jedinica koje se bore po teškom pljusku usred noći će vam dugo ostati urezane u sjećanje.

Bez generike, sve je individualno

Najveći grafički pomak koji smo primijetili je na modelima samih jedinica, koji sada vjerovali ili ne nemaju generička lica, već je svako različito barem u nekom pogledu, što se može i vidjeti ukoliko se dovoljno zumira. Sve ostalo je na istoj visokoj razini kao i prethodnici, no to nam je već normalno jer smo od Total Wara naučili očekivati samo najbolje. Glazba, odnosno zvukovi su upravo onakvi kakvi bi trebali biti, autentični i nenametljivi, savršeno prate događaje na bojnom polju i van njega.

Sa Emiperom i Napoleonom smo doživjeli određenu stagnaciju u serijalu, ali Shogun 2 je u svakom pogledu korak naprijed i zato ga preporučujemo svima koji imaju imalo afiniteta prema RTS žanru.