Bound by Flame je akcijski RPG naslov developera Spiders, koji su uvod u ovaj žanr imali prošle godine sa Of Orcs and Men, te Mars: War Logs i sličnosti su očigledne, iako je vidljivo da je ovaj puta produkcija na višoj razini. Iako se često zna dogoditi da kod ovakvih “manjih” igara i “manjih” studija znamo dobiti izvrsne igre, ovaj puta to nije slučaj. Bound by Flame obećava, no većina tih obećanja na kraju bude neispunjena.
Vatreni oganj
Nedostaci igre su vidljivi u apsolutno svakom aspektu, pa možemo slobodno krenuti od priče. Ona je toliko generička da može poslužiti kao “default” predložak za bilo koji dark fantasy naslov. Vi ste Vulcan (koji može biti i muško i žensko), pripadate odredu plaćenika i borite se protiv zlih ledenih necromancera koji dižu zombije kako bi im služili. Da bi dobili rat i spasili svijet svećenici izvedu ritual koji pođe po zlu i u vas uđe vatreni demon. Tokom igre donosit ćete razne odluke, a najvažnije od svih će biti upravo one koje se odnose na prepuštanje demonu koji vam zauzvrat daje moć, ili odbacivanje demona čime čuvate svoju ljudskost. Demonski utjecaj će vam se doslovno i vidjeti na licu, jer ako se prepustite demonu, do kraja igre ćete i izgledati kao crna rogata neman. Priča tako teče i teče, ali vjerujte nam, ona vas i neće baš previše zanimati, kako zbog toga što ne donosi ništa novo, tako i zbog jednoličnih likova za koje će vas biti baš briga. Zbog toga je osobna veza sa igrom nemoguća, a samim time i generalna kvaliteta pati.
Priča je razočaravajuća, ali to ne bi bio toliko veliki problem da je gameplay dobar (primjer: Kingdoms of Amalur), no nažalost ni gameplay nije puno bolji. Zapravo čini se kao slaba verzija Witchera 2 koji su developeri očigledno pokušali emulirati. U borbi možete koristiti 3 “stancea”, odnosno boriti se možete na 3 načina. Jedan je koristeći veliki mač za koji su vam potrebne obje ruke. Sa ovim oružjem napadi vam nisu pretjerano brzi, ali zato su siloviti, a i možete razbijati neprijateljske blokove nakon čega se pruža prilika za kontru. Drugi način je korištenje dva bodeža koji imaju brze i fluidne napade, no zato su oni slabiji. Također, razbijanje bloka nije moguće, ali zato možete izbjegavati napade i kontrirati i iz kontre dobiti priliku za critical hit. Ovim stilom se također možete šuljati i ubijati neprijatelje s leđa, što naravno daje dodatni bonus. Treći način je magija, odnosno korištenje vatre u borbi, a ono se kombinira sa oba prethodna oružja. Kontrola vatre vam omogućuje direktne napade poput vatrenih kugli, ali i pasivni buff koji zapali vaše oružje koje tada čini veću štetu neprijateljima. Uz navedeno možete koristiti klopke, kao i samostrel, no pažljivo jer oboje imaju ograničene količine.
Zbog svega što ste pročitali sigurno mislite da je, uz toliko sadržaja, nemoguća loša borba, no varate se. Naime, iako na trenutke pokaže što je mogla biti borba je dosadna i nedovoljno balansirana. Dio krivice svakako preuzima nepouzdan “lock on” i skučeni prostori, no developeri borbu čine izazovnom na najjeftiniji način – neprijateljima daju puno zdravlja i stave ih puno na ekran u isto vrijeme. Umjesto taktiziranja, većinom ćete iskorištavati limitirani A.I. da borbe što prije završe i da nastavite dalje. Suborci (od kojih vas jedan prati u avanturama) koje odlučite povesti sa sobom nisu puno bolji od neprijatelja i većinom služe kao vreća za primanje udaraca dok ne umru (a oživljavanje je moguće tek nakon što borba završi). Svjetla točka bossevi, koji zahtijevaju barem malo taktike i nisu tako dosadni kao ostatak nemrtve horde.
Da ne bi izgledalo kako ništa u igri ne valja izdvojili bismo crafting sustav koji iako nema kompleksnost jednog Skyrima može pružiti dosta zabave dok tražite sirovine za nadogradnju svojih oružja i ostale opreme. Sustav je također jedan od rijetkih aspekata koji vam pruža raznovrsnost u vidu nadogradnje gdje vam na raspolaganju stoji puno kombinacija.
Amaterski cirkus
Iako igra ne izgleda pretjerano loše sa tehničke strane, artistički je ispodprosječna. Repetativni, skučeni okoliš i nemaštoviti neprijatelji (izuzev bosseva) pate igru od početka do kraja, za razliku od glazbene kulise koja se bez problema mogla naći u nekoj visokobudžetnoj igri. Nažalost isto se ne može reći za dijalog. Naime i tekst, a i glumci koji ga govore su bolno loši. U većini slučajeva ćete sve govorne dionice preskakati samo da ne morate slušati taj užas.
Ima bolje
Bound by Flame je obećavao, što se na trenutke i vidi, ali kada se na igru pogleda u cjelini vidi se da tu ima znatno više propusta nego svijetlih točaka. Zbog toga bismo igračima željnih ovakvog tipa RPG-a prije preporučili Witcher 2 koji predstavlja vrhunac onoga što je Bound by Flame želio postići.