Kofer je kufer, dakle kovčeg - ali se svaka od tih triju inačica koristi u drukčijem kontekstu, jer su prve dvije kolokvijalne, a u standardni jezik ulaze samo kao stilski obojene (“kofer novčanica”, “pun mi je kufer”), dok je “kovčeg” stilski neutralan, ali pokriva više raznih značenja, od putnog kovčega preko sanduka do lijesa (mrtvačkog kovčega).
Kofer pun novčanica se spominje počešće posljednjih tjedana: “Polančec Uskoku ostavio kofer novca”, “Barišić predao Bačiću kofer novca” itd. “Kofer novca” ili “pun kofer novca” funkcionira očito kao metafora za veliku količinu novca.
“Pun kufer” je metafora za nešto drugo, što se ne spominje u pristojnom društvu, pa je dakle logično da taj necenzurirani izričaj rabi predsjednik Nogometnog saveza uzvikom “Pun mi je k… vas novinara!” Spominjući “dva kufera puna knjiga” Ujević je tu riječ unio i u hrvatski književni jezik, kamo je nekako istodobno “kofer” unio Desnica, dok je Krleža izružio “koferaša” (službenika kojega sele od mjesta do mjesta, došljaka kojemu je imutak u putnom kovčegu).
“Sjedi na koferu” onaj koji je spreman na put, a “putuje kao kofer” onaj tko se ne zanima za ljepote i duhovna bogatstva onuda kuda putuje.
“Kofer” je u hrvatskome tuđica, germanizam. Njemački je “Koffer”, kao i francuski “coffre”, te engleski “coffer” (sve putni kovčeg) i “coffin” (lijes), pa i talijanski “cofano” (košarica, kutija), iz latinskoga “cophinus” (odakle dalmatski raguzejski “kofan”, koji spominje i Skok), a taj iz grčkoga “kófinos” (košara), nejasnog podrijetla.