Igrice poput Aladin-a, Lion King-a, Princ of Persije i mnoge slične koje ne dolaze na pet CD-ova i ne zahtijevaju vojno super računalo katkada su puno zabavnije od razvikanih 3D rivala. Danas se više takve igre ne proizvode pretjerano pogotovo ne za PC. Katkada izađe koji naslov za PSX no i to rijetko. Razlog tome je vjerojatno mala zarada i time nezainteresiranost proizvođača igara. No čini se da ipak netko misli i na starije igrače no ipak i na one najmlađe koji bi trebali igrati igre u kojima se prolivena krv ne mjeri na hektolitre.
Dobro vs. Zlo
Već davno smo se pomirili da igre više nemaju originalne priče i uvodne filmove pa se nismo previše razočarali pričom Akimboa. Priča je standardna. Jedan zločesti čika po imenu Fang hipnotizirao je sve žitelje otoka Kornjače i okrenuo ih protiv Akimboa i samih sebe. Ipak on nekako uspijeva dobiti poruku u boci i doznati u čemu je problem. Zatim kupuje preko “TV-prodaje” kazetu “Postanite majstor Kung-Fua za samo 9 dana” i stvar može početi. Igra je standardna 2D arkada. Dakle krećete se lijevo, desno malo skačete i malo se saginjete. Najljepša je stvar što nakon par sati igre ne morate stavljati led na prste pošto igra ima samo šest tipki kojim upravljate svojim dragim likom. Pozadine su rukom crtane i djelomično animirane no izgledaju izuzetno dobro. Stvar koja je pomalo smiješna jest što je na tu 2D pozadinu “nalijepljen” genijalno i detaljno napravljen 3D lik Akimboa koji nije “od papira” kao u sličnim igrama. U nekih četrdesetak nivoa koji se protežu na pet dijelova otoka od plaža i pustinja pa sve do mračnih i vlažnih pećina naš junak se sreće sa mnogim opasnostima. Premda je on dosta nabildan i najmanji dodir sa protivnikom će ga ubiti. Zato imate tri života po igri koja morate vrlo pametno iskoristiti. Većina životinja su vam neprijatelji i dovoljan je jedan od vaših mnogih poteza da ih ubijete. No životinje koje srećete na kraju svakog nivoa nisu tako bezopasne i treba ipak par udaraca da ih ubijete. Ima nekih životinja koje nisu zle. Primjerice kornjača na čijim ćete leđima prelaziti preko bodlji i preko bara. Ukoliko nađete neki od tajnih nivoa ili tajnih skrovišta vjerojatno ćete i pronaći oružje poput sablji koje vam može pomoći u časnoj borbi protiv zlih sila. Sve to silno skakanje od kojeg se sastoji devedeset i devet posto igre i silna tučnjava iscrpiti će našeg junaka pa on povremeno mora nešto pojesti. Pošto u blizini nema McDonalds’a on se zadovoljava voćem poput banana, trešanja i jabuka koje mu daju snagu. A naravno tu su i mali zlatni novčići koje nalazite posvuda i koje morate skupljati kao i u svakoj igri ovog tipa.
Grafika je za ovaj tip igre jako dobra. Sve je rukom crtano i podsjeća na japanske “mange” što je vjerujte postalo poželjno u posljednje vrijeme. Igra nije uopće zahtjevna tako da joj tu ide još jedan veliki plus. Zvuk nije toliko dobar no zadovoljavajući je. Audio efekti poput krikova životinja i zvuka zveckanja kovanica su solidni i više-manje transparentni. Par audio traka koje se vrte u pozadini igre su solidne no naravno nakon što ih naučite napamet neće vam biti toliko zabavne.
Ne tako davno
Bila su to vremena kada nismo znali što je učitavanje igre ili što znači instalacija od par gigabajta. No nećemo biti pretjerano nostalgični. Akimo nas je podsjetio na stare dane i pokazao nam da ovakve igre još mogu biti itekako zabavne. Grafika je solidna, a i zvuk. Igru mogu igrati svi jer je jednostavna i zabavna i što je najvažnije nema krvi. Dakle ako želite djetetu ali i sebi pružiti koji sat nevine zabave nabavite Akimboa.