Kada je Thief prvi puta ugledao svjetlo dana davne 1998. donio je sa sobom pravu malu revoluciju kao igra kojoj je stealth primarna komponenta gameplaya. Nastavci koji su uslijedili 2000. i 2004. su samo zacementirali kultni status. Naravno razne copy/paste igre su uslijedile, no niti jedna nije bila onako kvalitetna kao ogledni primjerak. Sada, 10 godina nakon zadnje igre, Thief se vratio.
Krađa iz sjene
Novi Thief je igra krajnosti i to bez neke konzistentnosti. U jednom trenutku će to biti pravi doživljaj i jedinstveno iskustvo, dok ćete u drugom proklinjati igru, developere, izdavača i sve između. Priča je u jednoj ovako atmosferičnoj igri mogla biti ono što će igru izdići iz mase, no to definitivno ne uspijeva. Garrett se vratio, pa iako on i dalje drži vodu, ostatak igre itekako zaostaje. Priča je mogla biti upečatljiv pogled na razdore između bogatih i siromašnih sa čime bi se i svi mi mogli poistovjetiti, no umjesto toga, praktički na silu nam se gura nadnaravna tematika, koja je već itekako viđena i prežvakana. Uz neiskorišten potencijal priče, svi likovi osim Garretta su sporedni u pravom smislu te riječi. Svi do zadnjeg su obični stereotipni predstavnici koje ćete zaboraviti čim vaša interakcija s njima završi.
Gameplay je sigurno najbolji dio igre, no i tu se nailazi na probleme. Prvi od njih je A.I. raznih čuvara i vojnika koji je, kao i cijela igra u konačnici, malo gore malo dolje. Ako niste na svijetlu i čučite protivnici vas neće vidjeti makar vi bili ispred njih, što pokazuje da stealth mehanika nije u potpunosti dorađena. Ako vas vide i krenu za vama, a vi se zavučete u uski kutak, sasvim je moguće da će se zabiti jedan u drugoga i tako sami se bi prepriječiti put do vas. Kretanje bismo najlakše usporedili sa onim iz Assassin’s Creeda, samo iz prvog lica. Vaše tijelo ima težinu i vi to osjetite prilikom kretanja, penjanja i skakanja. Nažalost lijenost developera se i ovdje pokazala. Naime, skakati i penjati se ne možete kad i gdje vi želite, već samo gdje vam igra to dopušta, tako se npr. ne možete popeti na obična kolica jer to “nije predviđeno”, dok se možete popeti na veliku kutiju samo nekoliko metara sa strane. Takve stvari itekako ograničavaju kretanje, za koje igra forsira da bude vertikalno. Dok ste na otvorenom 90% vremena ćete provesti na krovovima i raznim gredama i stazama između kuća i zgrada. Ne bi to bilo toliko loše, no A.I. je naučen da ne gleda gore, što znači sličnu situaciju kao i kod stajanja pred neprijateljem u mraku. Ukoliko pak budete spaženi, nema vam puno pomoći jer je sama borba jako loša, ali smatramo da nas time zapravo samo tjera da igramo igru na onaj način na koji je i zamišljeno.
U teoriji gameplay zvuči odlično. Imate “mjerač mraka” koji vam daje do znanja koliko ste vidljivi. Strijele koje variraju od vatrenih do vodenih primarno služe za odvraćanje pozornosti nego za ubijanje, iako je i ono nekad potrebno. Putem možete pokupiti boce koje kad bacite uzbude čuvare, koji onda provjeravaju što se događa, dok se vi tada ušuljate iza njih. Sve ove ili barem slične stvari smo imali prilike vidjeti u prethodnicima Thiefa, ali sada imate i još jednu sposobnost koja je svojstvena modernom gamingu. Focus vam omogućuje da vidite sve predmete i/ili ljude sa kojima možete imati interakciju. Njegova uporaba igru čini znatno lakšom, ali postoji opcija da se isključi, kao i cjelokupni HUD, ako imate hrabrosti i odlučite se na “old school” igranje.
Mračni grad
Neimenovani grad Thiefa izgleda odlično i pravi je pokazatelj što next-gen igre mogu. Nažalost to znači da ćete ovaj puta morati pripaziti na minimalnu konfiguraciju potrebnu da igru zaigrate, jer ćete u protivnom ostati sa neigrivim poluproizvodom. Bez obzira na konfiguraciju moramo priznati da su učitavnja česta i da previše utječu na tok igre, a sasvim smo sigurni da je to do programiranja, a ne hardverskih zahtjeva. Osim Garretta, kao što smo napomenuli ostali likovi su zanemarivi, kako stasom, tako i glasom, pa se možda općenito na literarnom dijelu igre moglo još malo poraditi.
Iako novi Thief nije toliko dobar kao što je originalna trilogija bila i dalje je to solidna igra i možda bi se bolje provela da nema breme poznatog imena. Zbog toga se našla pod povećalom i svaka mana je dodatno povećana što se i vidi po dosadašnjim recenzijama. Ljubiteljima serijala bismo Thiefa svakako preporučili, kao i onima koji vole stealth igre, a ostali će možda više užitka naći u igrama kao što su Dishonored, Skyrim ili za ljubitelje trećeg lica, neki od starijih Assassin’s Creed naslova.