Painkiller: Resurrection je jedna od najlošijih igara koju smo ikad igrali…zašto, pročitajte u nastavku…
Ima li netko painkiller za nas?
Da, nakon samo nekoliko minuta igranja smo se poželjeli napucati praksitenima, sedativima, morfijem i svime što bi nam palo pod ruku samo da si smirimo tijelo koje je bilo primorano igrati ovu igru. Od početka do kraja igra je jednostavni copy/paste nekih od klasika ovog žanra. Nažalost ti klasici su stari i do 20ak godina tako da to i nije baš pohvala. Prvi dio painkillera, onaj iz 2004. je bio vrlo dobar uradak „ubij sve što se miče“ tipa FPS-ova, toliko dobar da bi ga neki uvrstili u sam vrh tog pod žanra. U sljedećih par godina uslijedili su standalone ekspanzije, svaka slijedeća lošija od prethodne, da bi napokon pet godina kasnije izašao Resurrection i bio toliko loš da bismo ga rado nominirali za najgoru igru desetljeća, ako ne i šire. Nikako nam ne može biti jasno kako jedan takav jednostavan koncept netko može ovoliko unakaziti. Jedine stvari koje su potrebne u takvim igrama su jaka oružja, puno neprijatelja, veliki nivoi i donekle solidna grafika. Pravi primjer ispunjenja svih tih karakteristika ima i naš, kultni, Serious Sam iz davne 2001. i vjerujte nam čak i osam godina poslije potukao je Resurrection u svakom segmentu. Zapravo, od te četiri karakteristike Resurrection posjeduje samo jednu i to su zanimljiva oružja. Nema ih puno, ali sva imaju dva moda pucanja i vrlo su maštovita, uostalom ako ste igrali bilo koji prijašnji nastavak znat ćete o čemu pričamo. Developeri igre su se pokušali držati provjerenog koncepta, no ne da nisu uspjeli, nego su napravili nešto što realno, nikad nije smjelo biti izdano, a kamoli naplaćivati ljudima za to. Jedna igra u 2009. godini koliko god jednostavna željela biti si ne može dopustiti da se neprijatelji stvaraju iz zraka pred vašim očima, da isti zapadaju na teksture koje strše nedovršeno na sve strane, da vi zapadate u “rupe u zidu” iz kojih se ne možete izvući već morate iznova učitati zadnji save itd. Sve u svemu totalno propali pokušaj “uskrsnuća”, do sada relativno solidne franšize.
2001.?
Upravo tako, 2001., na tu godinu podsjeća i grafika i zvuk, štoviše, kao što smo već napomenuli, Serious Sam je bolji u svim aspektima, pa tako i u tehničkim. Grafika je nevjerojatno loša, iste boje, tamni prolazi, jednolični ponavljajući neprijatelji, pucanje tekstura, sve to i još više doživjet ćete u Resurrectionu. Ako ste igrali originalni Painkiller, onda ćete se sigurno sjećati monumentalnih borbi s bossevima, koji su bili i desetak puti veći od vas, sada se to svelo na “20 metarskog glinenog čovjeka”…što reći osim žalosno. Zvuk je na istoj razini kao i grafika, tako da nećemo trošiti riječi na njega. Na kraju dragi čitatelju, ako si uspio dogurati do kraja ovog članka žao nam te je, jer ovu igru ne samo da ne bi trebalo igrati, već ju ne bi trebalo ni spominjati.