Sigurno vas zanima je li Black Ops opravdao CoD ime, pogotovo zato jer je ovo djelo Treyarcha, koji su dosad više-manje bili zaduženi za konzolaška izdanja CoD-a, dok je Infinity Ward radio za PC. Sigurno vas zanima je li osjećaj isti, je li produkcija na istoj (pre)visokoj razini, sigurno vas zanima još mnoštvo toga, a mi imamo sve odgovore koji su vam potrebni…
Related contentCrne operacije
Počnimo od samog aspekta priče. Ona je koncipirana poput visokobudžetnog akcijskog trilera sa obiljem zapleta u samoj radnji te smo na trenutke osjetili vibru Roberta Ludluma i Jasona Bournea, no zaboravimo sada na ideološke predloške i bacimo se na igru. Vi ste Alex Mason i bivate mučeni od prvog trenutka igre, kako bi se kroz flashbackove dali informacije svojim ispitivačima. Na ovaj način su developeri na jednostavan način uspjeli u igru ubaciti više dramatičnosti i puno veći broj raznih “okoliša” po kojima ćete sijati olovo. Sve se odvija u doba hladnog rata tako da ćete posjećivati lokacije poput Kube, Vijetnama, Rusije i sl. Lokacija je stvarno previše i za nabrojati, a sve su specifične i nimalo slične jedna drugoj, tako da ćemo vas pustiti da ih otkrivate i uživate u njima. Za razliku od lokacija, gameplay je ostao vjeran onom iz prijašnjih nastavaka (poglavito MW i MW 2). To nipošto nije loša stvar, tako da ćete biti uvučeni u polu-realizam gdje ste vi nalik Rambu i sa svojih par suboraca skidate stotine protivnika, no ipak ćete se naći na podu nekoliko puta, a da ni ne znate odakle su vas pogodili. Moramo priznati da je upravo ovo zlatna mjera kojoj igre trebaju težiti jer se nalazi točno između teške simulacije (npr. Arma) i neke bezbrižne arkade. Popratni sadržaj je naravno turret-gun sekvence, vožnja raznih vozila i sve to, naravno, uz što veći broj eksplozija, ruševina i mrtvih tijela oko vas. Moramo stvarno pohvaliti cijeli CoD serijal (barem što se suvremenog ratovanja tiče) u tome što nam u svakom nastavku daje određene sekvence koje dosad nismo vidjeli, tako da ćete nakon pucanja iz visoko kalibarskog snajpera i košenja neprijatelja iz borbenog aviona (MW) ili vožnje motornih saonica i korištenje predatora sa navođenim raketama (MW 2) ovdje imati priliku mučiti neprijatelje, povesti pobunu za bijeg iz zatvora uz rešetanje ručnim minigunom i pucati iz samostrela sa eksplozivnim strijelama. Što se tiče neprijateljskog A.I., on je također onakav na kakvog smo navikli u CoD igrama, dakle neprijatelji će koristi zaklon, pokušati vas flankirati i uzvraćati vam bačene granate, no nemojte od njih očekivati genijalce, ipak je njihova snaga uvijek bila u brojnosti, a ne u pojedinačnoj inteligenciji. Oni koji se vole zavući u neki kutak u visokoj zgradi i snajperom skidati neprijatelje će također ostati malo razočarani jer nećete imati puno takvih prilika, zapravo od svih dosadašnjih igara u serijalu, u ovome smo najmanje koristili snajper. Naravno biti će i onih koji će ovu činjenicu pozdraviti jer uvijek ima onih “anti-snajper” igrača koji jednostavno mrze takav oblik ratovanja. Također samo da napomenemo da je igra duža od MW 2, što će definitivno sve obradovati, no ipak kod ovakvih igara ni tih 6-7 sati nije dovoljno, a bili bismo djelomično zadovoljni tek sa dvocifrenim brojem.
Produkcijsko savršeno
Upravo to, savršenstvo, bolje od svega do sada što smo vidjeli u serijalu, ne puno bolje, ali kad se radi o CoD, za nijansu bolje od svega u serijalu je miljama dalje od bilo čega u žanru, a i šire. Vizualno nije puno bolje od MW 2 jer ipak je prošlo samo godinu dana, ali sada je očito povećanje broja specijalnih efekata, događaja na terenu, a i već spomenutih lokacija koje je engine odlično odradio, bilo da se radi o vanjskim, bilo o unutarnjim prostorima. Zvukovi pucanja i prelijetanje metaka je još uvijek fantastično, a glasove su još jednom posudili renomirani glumci poput Sama Worthingtona i Eda Harrisa. Kad se sve uzme u obzir, moramo konstatirati da je Black Ops možda i najbolji dio serijala, definitivno kandidat za igru godine, a igrati ga neće samo oni koji iz dna duše mrze CoD serijal i/ili FPS žanr općenito.