Kao što ste dragi čitatelji vjerojatno i primijetili ovaj mjesec recenziramo poprilično tužne, da ne kažemo i loše igre. Proizvođači i distributeri su se naime ispucali za Novogodišnje praznike i sada slijedi zatišje u kojem neki rade na novim igrama, a neki pokušavaju iskoristiti pusto tržište izdavanjem uistinu loših igara.
Planetarni uspjeh LOTRa
Igra prati priču prve knjige o Prstenovoj družini. Točnije, igra bi trebala pratiti priču. Naime ako niste pročitali knjigu teško ćete smisleno pratiti priču u igri, iako, ruku na srce to uopće nije bitno za igru i što ste igre tiče priča uopće nije trebala postojati.
Proizvođač deklarira igru kao akcionu avanturu. To je u najmanju ruku smiješno. Od avanture ovdje nema niti “a”, a dalo bi se raspravljati i o postojanju elemenata akcije. U igri možete upravljati sa tri lika: Frodom, Gandalfom i Aragornom. Najviše vremena provesti ćete u koži Frodoa. U tim trenucima igranje se svodi na trčanje. Frodo je kudikamo najbrži lik u igri pa jednostavno nema potrebe da se sukobljava s neprijateljima kada može pobjeći. Kako zadaci u igri gotovo i ne postoje već je cilj pronaći izlaz s trenutnog nivoa sve što trebate učiniti jest trčeći pronaći taj izlaz. Još je jedan razlog zašto nema potrebe za borbom. Vaši kompanjoni ne mogu poginuti. Povremeno će ih čudovišta prebiti, oni će se onesvijestiti na par sekundi no nakon toga će se ustati i pobiti sve oko sebe. Upustite li se pak u neku borbu vrlo brzo ćete požaliti što ste to učinili. Kamera debelo pati od Lara Croft sindroma pa ćete tijekom borbe najčešće čuti zvukove borbe dok će kamera biti usmjerena u nebo, pod ili kakav zid. Ako kojim slučajem kamera bude gledala u dobrom pravcu pogoditi neprijatelja oružjem je prava umjetnost. Inače Frodo neprijatelje može gađati kamenjem koje nosi u svojim, očigledno beskonačno dubokim džepovima, a može ih i udarati svojim planinarskim štapom. Potezi u borbi se svode na udarac i blok.
Prstenje bi trebalo imati jednu od glavnih uloga u igri pa je red da o kažemo riječ, dvije o tim stvarčicama. Kao i kod ostalih stvari u igri upotreba prstena krajnje je trivijalna i dosadna. Kada Frodo stavi prsten na ruku on postaje nevidljiv. Prsten ne smije dugo držati na ruci kako ne bi postao zao. No, ne bojte se, na kraju svakog nivoa bit ćete nagrađeni čišćenjem duše Frodoa tako da prsten već na sljedećem nivou možete upotrebljavati gotovo do mile volje.
Grafika je zapanjujuće dobra s obzirom na ostatak igre, ali ne dajte se zavarati, i dalje ne prelazi nekakvu poklonjenu trojku. Dizajn nivoa nije originalan ali barem donekle dočarava atmosferu Međuzemlja i ako ništa drugo trava je vrlo ugodne zelene boje. Povremena upotreba magije neće vas nagraditi nikakvim vizualnim poslasticama već samo bljeskom svjetlosti. Pokušate li zaigrati igru na konfiguraciji koju proizvođač navodi kao minimalnu igra će se vući na nekakvih 15 FPS u najnižoj rezoluciji. Ako želite iole normalno igrati potrebno vam je računalo na 1.5 GHz sa 256 RAM-a. Smiješno u najmanju ruku s obzirom na grafiku kakvu nam igra pruža.
Zvuk je nešto lošiji od grafike ali još može proći. Glasovi u igri pretjerano oponašaju glasove iz filma što zna biti dosta smiješno, ali kada istu rečenicu čujete po n-ti put naravno da će vam izlaziti na uši. Glazba je svjetla točka igre. Solidno dočarava atmosferu i neće vam ići na živce.
No comment
Ovu igru definitivno možete preskočiti. Ako apsolutno morate zaigrati nešto što ima veze sa Prstenjem potražite istoimenu igru koju je 1990. godine napravio Interplay. Makar igra stane na jednu disketu kudikamo je bolja od ove moderne inačice. Usput rečeno u pripremi su još dvije igre koje će se temeljiti na LOTR serijalu. Najtoplije se nadamo da će barem biti bolje od ove strahote.