Već odavno “znamo” da igre kvare djecu i rade od njih serijske ubojice. To najčešće čine otvoreno promovirajući nasilje. Overlord pak kvari igrača iznutra učeći ga kako da bude zao do kosti, nanosi bol drugima i pomogne da zlo zauvijek zavlada svijetom. Sva sreća da se igra odvija u zamišljenom svijetu, jer da je smještena u iole realnije okruženje dežurni dušobrižnici bi je razapeli.
Zlo na djelu
Prije mnogo, mnogo stoljeća dobri vitezovi su ubili vašeg prethodnika, a vi, princ Tame ste nekako uspjeli pobjeći i odspavali ste koje stoljeće. Vaši vjerni sluge, minioni su zaključili da na svijetu ima sve manje zla što nije nikako dobro i računaju na vas da vratite zlo na staru slavu. Uz pomoć miniona i nešto magije zadatak vam je sijat strah i uništiti sve što se može uništiti kako bi osvetili smrt vašeg prethodnika.
Upravljanje minionima je izrazito zabavno zbog vrlo visokog stupnja inteligencije koji pokazuju. Rijetko kada se izgube, uglavnom znaju točno što želite i vrlo su brzi. Uz pravilo upravljanje slugama sami nikada nećete morati ništa raditi osim naređivati: ubij ovog, prebi onog, zapali ovu kuću, sruši onu kuću; uglavnom sve standardne stvari koje rade gospodari tame. Najljepše od svega je što su minioni potrošna roba pa jedan više ili manje ne znači ama baš ništa.
Najveći i gotovo pa jedini problem igre su hardverski zahtjevi. Učitavanja nisu problem i vrlo su brza, ali često drastično opadanje frameratea čak i na najjačim računalima drastično utječe na igrivost. Igra se zna toliko usporiti da i hodanje postane problem što dakako prilično živcira. Kompliciranije scene sa većim brojem miniona redovito zastajkuju, a baš su takve scene najzanimljivije jer se možete dobro nasmijati i uživati gledajući minione kako bezglavo trčkaraju uokolo.
Detalji koje je moguće vidjeti na okolišu i likovima su odlični. Svi likovi su izrazito detaljno animirani, a posebice minioni koje je pravi užitak gledati dok rade grimase i teroriziraju koga god mogu. Nivoi i okoliš općenito također izgleda dobro, ali pojedine scene se previše puta pojavljuju. Specijalnih efekata ne nedostaje i uz adekvatan hardver (koji u ovom trenutku gotovo da i ne postoji) možete vidjeti uistinu impresivne efekte.
Zvuk slijedi grafiku u stopu. Poglavito glasovi koji su izrazito profesionalno odrađeni i uz solidnu dozu morbidnog humora čine igru vrlo zanimljivom. Zvučni efekti nisu uopće loši ali ih debelo posramljuje glazba koja je u glavnini situacija apsolutno savršena.
Nešto potpuno drugačije
Overlord donosi pravo osvježenje na tržište igara zasićeno raznim nastavcima i remakeovima. Želite li zaista ovladati igrom morate pokazati malo mazohističkih sklonosti iako igra uspijeva čak i najgore oblike nasilja okrenuti na humor pa nemate osjećaj da ste uistinu poremećeni kada šaljete minione da muče ostala bića. Singleplayer nije niti najmanje linearan i prilično je dug. Prosječnom igraču će trebati preko dvadeset sati da ga odigra. Pribrojimo li svemu i multiplayer koji ima dva načina igranja (coop i versus) jasno je da se Overlord može zadržati na vašim računalima neko dulje vrijeme. Ako vam ne smeta zla tematika igre obavezno isprobajte.