Lost Planet je zapravo malo veći kamen u Svemiru pod nazivom EDN III. Kako to već biva Zemlja je postala pretijesna i ljudi su ga naselili. Sve je bilo divno i krasno dok nije otkriveno da na planetu nismo sami. Njega već odavno naseljavaju i prilično neugodni kukci, Akride. Tko je imao imalo pameti odmah je otišao, a preostali su ostali u malim grupicama snježnih gusara boreći se za egzistenciju iz dana u dan. Kukci koji su uzrok svih problema su ujedno i jedini izvor energije na snijegom prekrivenom planetu i ključ su za preživljavanje. Vas su pronašli smrznutog u snijegu sa ozbiljnim gubitkom pamćenja. Sjećate se jedino svog imena, Wayne, kao i činjenice da je kukac po imenu “Zeleno Oko” ubio vašeg oca. Dalje vam je jasno što se događa. Uzimate oružje i ne prestajete pucati dok ne pobijete sve što se miče, uključujući i Zeleno Oko.
Snijeg i bube
Kao što je i za očekivati igra je krajnje linearna i ne dozvoljava skretanje sa zacrtanog puta. Katkada to neće biti očito zbog ogromnih otvorenih nivoa koji vam dozvoljavaju da lutate do mile volje, ali na kraju htjeli to ili ne morate doći točno ondje gdje je to igra zamislila. Prosječni neprijatelji su prilično glupi i najviše vole stajati na mjestu dok pucaju što ih čini vrlo lakom metom poglavito ako imate iole ozbiljnije oružje pri ruci.
Na kraju svakog nivoa, a nerijetko i češće čeka vas bitka sa boss protivnikom. Ništa novog zasigurno, ali vjerujte nam ovakve bossove još niste vidjeli. Naprosto su gigantski! Većina ih ne stane u ekran već se morate dobrano odmaknuti unazad da bi ih barem relativno uspjeli sagledati. Malo igara se uopće može mjeriti sa Lost Planetom kada je riječ o boss bitkama. Zahvaljujući odličnoj težini igre pobijediti bossove je jako teško, ali ne i nemoguće što užitak pobjede čini još većim.
Igra vas tjera da konstantno idete naprijed što je većim tempom moguće. To postiže stalnom potrebom za energijom koju dobivate iz kukaca koje ubijete. Htjeli ili ne stalno morate ulaziti u sukob kako bi preživjeli. Unatoč tome umrijeti nije odveć lako i igra nije posebno teška.
Razasuto po snježnim pustopoljinama leži mnogo virtual suitova, velikih robotskih odijela koje vas čine kudikamo otpornijima na vanjske elemente i čine borbu protiv kukaca gotovo pa laganom. Problem je što je većina suitova oštećena pa vam može poslužiti tek neko kraće vrijeme. Odlična stvar i jedna od najzanimljivijih mogućnosti u igri je činjenica da možete uzeti koje god oružje želite sa suita i nositi ga pješke uokolo. To katkada izgleda krajnje nezgrapno jer ima mitraljeza koju su veći od vas. Oružja rijetko kada nedostaje osim u boss bitkama kada se zaista razbacujete municijom.
Gotovo pa loš port
Prvenstveno zbog hardverskih zahtjeva i odveć jednakih nivoa sumnjamo da će igra doživjeti neki zapaženi uspjeh. Replay value je unatoč odličnim boss bitkama relativno nizak i prosječnom igraču će biti i više nego dovoljno jednom odigrati igru do kraja. Multiplayer bi mogao popraviti stanje no kako sada stvari stoje suparnike na serverima morate tražiti povećalom što nije nimalo zabavno. Kratkotrajna zabava za nekoliko poslijepodneva i ništa više.