U moru cover-shootera kojima smo bombardirani u zadnjih nekoliko godina, Inversion pokušava biti barem donekle originalan i izdići se iz prosječnosti. Određene mehanike jesu uvedene na neki novi način i ostali smo dojma da je potencijala tu bilo, no previše copy/pastea nakon malo dužeg vremena izlazi na vidjelo što samo po sebi igru vraća u prosječnost.
Zaboravite gravitaciju!
Temeljna mehanika kojom igra želi pridobiti igrača i kojom pokušava, kao što smo već rekli, biti posebna, je manipulacija gravitacijom. Jedna od najjačih sila u prirodi vam je na dlanu te se njome koristite za raščišćavanje prolaza, gradnje “mostova” te naravno rješavanje neprijatelja. Iskreno, ideja je stvarno odlična, iako smo u igrama već vidjeli nešto slično; ovdje manje-više svi imaju iste sposobnosti manipulacije (pogotovo kasnije u igri), što bojno polje pretvara u predivni kaos. Nažalost ideja nije u potpunosti iskorištena. Izvan borbe upotreba se svodi isključivo na raščišćavanje prostora, odnosno pozicioniranje elemenata iz okoline kako biste se popeli na višu kuću, zgradu ili nešto slično. Iako je naslov isključivo akcijski, mogla se ubaciti pokoja zagonetka ili neka brzinska mini igra u kojoj su bitni refleksi i/ili preciznost. Ništa pretjerano, samo da se razbije monotonija. U borbi je sasvim druga priča – zaklon vam nestaje pred očima u sekundi, bivate bačeni u zrak, vertikala postaje horizontala, eksplozivne bačve lete iznad vas i još mnogo toga. Kao što smo rekli sve to rade vama, ali uz malo prakse i vi ćete raditi slične “comboe”.
Neprijatelji su relativno pametni, zaklonom se služe vrlo dobro te koriste sve što im igra daje na raspolaganje što se ofenzive tiče, no ako im zaklon maknete neće bježati prema novome, isto kao što neće bježati ako vide da ih nišanite sa zapaljenom bačvom punom benzina. Ukratko,previše nekonzistentnosti. Primijetili smo također manje probleme sa kontrolama jer igra malo kasni sa reakcijom nakon što se željena komanda unese. U većini slučajeva (jer igra nije preteška) to neće toliko smetati, no ponekad ćete umrijeti, a da zapravo nećete biti krivi za to. Ulaženje u zaklon je također moglo biti bolje odrađeno. Korištena je Mass Effect mehanika (sa jednom tipkom se sprinta, ulazi i izlazi iz zakona) i to nije problem, već detekcija samog zaklona. Igra u žaru borbe nekad jednostavno ne dozvoljava zaklon gdje je on očigledno moguć ili, ako je riječ o recimo stupu, se prisloni uz desni brid iako ste bili okrenuti prema lijevom. Možda je takav slučaj zato što su izdavači požurili developere ili jednostavno igra nije dovoljno testirana, ali svejedno strši u inače vrlo dobro napravljenim akcijskim sekvencama.
Spomenimo i “priču”. Nije nam jasno jesu li dobre priče moguće samo u RPG-ovima (iako su i tu postale rijetkost), ali dojma smo da svaka igra gdje u timu scenarista nije neki Japanac koji anime ima u malom prstu ima priču u stilu akcijskih filmova B-produkcije iz 80-ih. Pazite sad…dva nenormalno napucana policajca, nakon invazije nepoznatih još napucanijih divljaka sa puškama krenu u potragu za izgubljenom kćerkom jednog od policajaca…zastrašujuće. Negdje sigurno postoji formula u kojoj se izmjene imena i umjesto izgubljene kćerke stavi žena/cura/cijela obitelj, za neprijatelja se stave orkovi/svemirci/ini stereotipni neprijatelji i to se plasira kao priča koju ćete htjeti završiti. Ovom prilikom apeliramo na sve studije video igara da bar malo truda ulože u dobru priču koja igri može dati dodatni čar i stvarno ju izdići iznad ostatka. Ako nema nikog zaposlenog, “ukradite” neki fan-fiction, net ga je prepun, a stvari koje se pišu su fenomenalne (googlajte Indoctrination Theory ako želite primjer).
Kaos na ekranu
Grafika je prosječna. Po izgledu se ne izdvaja po ničemu, ali moramo uzeti u obzir veliku dozu interaktivnosti sa okolinom koja u sličnim igrama nije prisutna, tako da engine ipak moramo pohvaliti jer osjetni pad frame rate-a nismo primijetili. Zapravo, najveća “štednja” se odrazila na izgledu neprijatelja (koji su napravljeni po nekoliko šablona), odnosno okolini, koja je iako interaktivna, monotono siva i u 80% vrlo slična. Voice acting je loš, možda ne toliko zbog toga kako su stvari izgovorene koliko zbog toga što je izgovoreno, no to se opet vraćamo na scenarij koji nećemo ponovo spominjati. “Strani jezik” odnosno mumljanje kojim pričaju neprijatelji je bio potpuno nepotreban. Trebalo se izabrati žele li da se priča nekim stranim/izmišljenim jezikom gdje samo gestama možete naslutiti o čemu se radi (kao Max Payne 3 za sve koji ne pričaju portugalski) ili jednostavno ostaviti engleski, koji uostalom ionako priča cijeli svemir…
Iznadprosječni ideja sa prosječnom izvedbom
Na prvi pogled inovativna i začuđujuće zabavna igra se tokom igranja pretvara u još jedan u nizu Gears of War klonova sa pokojom specifičnom “kerefekom”. Stvarno šteta jer borba koja je zapravo i osovina igre je izvrsno zamišljena i dobro provedena u djelo, no monoton okoliš, nekonzistentna umjetna inteligencija te tehnička nedorađenost jednostavno ne daju mogućnost izranjanja iz mora ovakvih igara. Ljubiteljima žanra ju svakako preporučujemo, a ostalima samo ako nemaju ništa drugo za igrati.